IDENTIČNI BROJEVI
Na vrhu prvog stupca brojeva nalazi se broj 634. Svaki put
kad se broj 634 ponovo pojavi u prvom stupcu, mi ga podvučemo.
U drugom je stupcu podvučen broj 876 jer se on nalazi
na vrhu toga stupca. U trećem je stupcu podvučen broj 795,
koji se nalazi na vrhu trećeg stupca.
Broj na vrhu svakog stupca pojavljuje se u tom istom
stupcu još jedan ili dva puta. Pronađite taj broj što brže
možete i svaki ga put podvucite.
ČITANJE U ZRCALU
Pogledajte ove dvije riječi
Prva je riječ mačka. Druga je riječ također mačka, ali tiskana
u »zrcalnom odrazu« (s desna na lijevo).
Dolje su dva reda riječi. U prvom su redu riječi tiskane
s lijeva na desno, a u drugom te iste riječi tiskane s desna
na lijevo.
Dolje su dva stupca riječi. Prva riječ, na vrhu svakog
stupca, tiskana' je s lijeva na desno. Ispod nje su četiri riječi
tiskane u obrnutom smjeru, tj. u »zrcalnom odrazu«.
Jedna od te četiri riječi jednaka je riječi na vrhu stupca.
Nju smo u svakom stupcu podvukli.
U svakom od ovih stupaca podvucite riječ koja je jednaka
riječi na vrhu stupca.
Test sadrži pedeset stupaca od po četiri riječi.
LICA
U ovom nizu lica jedno se lice razlikuje od ostalih. To
je različito lice precrtano.
Pogledajte dobro i uočite zašto je precrtano lice u sredini.
Usta na tom licu, razlikuju se od ustiju na druga dva lica.
Evo još jednog niza lica. Precrtajte lice koje se razlikuje od
ostala dva.
Trebalo je prekrižiti zadnje lice u redu.
U svakom redu precrtajte lice koje se po nečem razlikuje
od ostala dva.
Test sadrži šezdeset reda od po tri lica.
(6) INDUKTIVNO ZAKLJUČIVANJE (r)
TAJNO PISMO
U prvom stupcu, pod naslovom »Riječi«, nalaze se tri riječi:
dar, dan, i rad. U drugom stupcu te su iste riječi napisane
tajnom šifrom — svako je slovo zamijenjeno brojem. Treba
pronaći slovo koje odgovara određenom broju. Redoslijed
riječi u prvom i drugom stupcu nije isti. U treći stupac
treba napisati riječi onim redom kojim one dolaze u tajnom
pismu.
Riječi Tajno pismo
dar 3 8 6
dan 5 8 3
rad 3 8 5
Prijevod
Problem možemo riješiti na nekoliko načina. Evo jedne mogućnosti:
Pogledajmo pažljivo riječi u prvom stupcu. Vidimo da
dvije riječi počinju istim slovom. Riječi dar i dan počinju
slovom »d«. U tajnom pismu dva puta se na početku pojavljuje
broj 3. Stoga 3 odgovara slovu »d«. Upišite »d«
na odgovarajuće mjesto u prijevodu.
Treća riječ počinje slovom »r«, pa prema tome broj 5
odgovara slovu »r«. Upišite »r« na odgovarajuće mjesto u
prijevodu.
Slovo u sredini svake riječi jest »a«. Broj u sredini svake
riječi napisane tajnim pismom jest broj 8. Stoga 8 odgovara
slovu »a«. Upišite »a« u sredinu svake riječi u trećem
stupcu.
Ostala je nepotpuna samo još riječ dan, pa stoga broj
6 mora odgovarati slovu »n«. Upišite »n« u preostali prostor
u prvom redu trećeg stupca.
Poredak riječi u trećem stupcu jest: dan, rad, dar.
Riječi Tajno pismo
vrt 8 0 9
rat 5 2 8
lav 4 2 9
Evo još jednog primjera. Tajno pismo ovog primjera razlikuje
se od tajnog pisma u prvom primjeru. Pronađite koje
slovo odgovara kojem broju. Riječi napišite na odgovarajuća
mjesta u trećem stupcu.
Da li ste primijetili da prve riječi završavaju slovom »t«?
Broj koji se na zadnjem mjestu pojavljuje dva puta jest
broj 9. Stoga broju 9 odgovara slovo »t«. Upišite »t« u odgovarajuće
polje.
Riječi rat i lav imaju u sredini slovo »a«. Broj koji se u
sredini pojavljuje dva puta jest broj 2. Upišite »a« u odgovarajuće
polje.
Sada možete prepoznati riječ rat. Druga riječ koja završava
slovom »t« je vrt. Napišite je. Prema tome, prijevod druge
riječi mora biti lav, a tako i jest jer prema riječi vrt,
broju 8 odgovara slovo »v«. Redoslijed riječi u trećem stupcu
glasi: vrt, lav, rat.
Evo još jednog primjera. Nađite slova koja odgovaraju
brojevima i upišite ih u polja trećega stupca. Pomozite si
tako, da najprije odredite koji broj pripada slovu »o« koje
se pojavljuje u svakoj riječi (dakle tri puta). Vidi se da
slovu »o« pripada broj 5, dakle broju 5 odgovara slovo »o«.
Upišite »o« u odgovarajuća polja trećeg stupca. Dalje radite
sami.
Riječi Tajno pismo
osa 8 5 1
nos 2 5 3
bol 5 3 9
Prijevod
Redoslijed riječi u trećem stupcu mora biti: bol, nos, osa.
Prijevod
Pokušajte sami riješiti idući problem. (Slovo »b« se u prvom
stupcu riječi pojavljuje samo jedanput. Pronađite broj koji
se u drugom, stupcu pojavljuje samo jedanput i rješenje
slijedi).
Riječi Tajno pismo
sob 4 2 7
sok 4 2 9
kos 7 2 4
Redoslijed riječi u trećem stupcu jest: sok, sob, kos.
Dolje su još dva problema za vježbu. Prevedite riječi napisane
tajnim pismom i redom ih upišite u treći stupac.
Riječi Tajno pismo
san 2 4 6
lan 8 3 2
sol 8 4 6
Prijevod
Prijevod
Riječi Tajno pismo
luk 2 3 9
alt 2 4 9
lak 3 2 8
Prijevod
NIZOVI SLOVA
Pročitajte ovaj niz slova
a b a b a b a b
Iduće slovo u nizu bilo bi »a«. Upišite »a« u prazno polje.
Sada pročitajte ovaj drugi niz slova i odredite koje je
slovo na redu. Upišite ga u prazno polje.
e a f a g a h a
Trebalo je upisati slovo »i«.
Pročitajte dolje napisane nizove i u prazno polje upišite
slovo koje dolazi.
g h g h g h g h
a a b b c c č č ć ć
a b z c č z ć d z dž đ z
Trebalo je upisati slova »g«, »d« i »e«.
Vježbajte na dolje navedenim primjerima. U svako polje
upišite odgovarajuće slovo.
a a a b b b c c c d d
a u b v a u b v a u b
a b m c č m ć d m d ž đ m
a b c č a b c ć a b c d
RAZLIKE U SKUPINAMA SLOVA
Pročitajte ove skupine slova
U tri se skupine slovo »A« pojavljuje po dva puta. Cro
smo podvukli treću skupinu u kojoj se slovo »A« ne pojavljuje
dva puta.
Evo sličnog problema. Tri skupine, od ove četiri, po nečemu
su slične. Koje su to skupine?
AABC ACAD ACFH AACG
CVRM TUVZ OPRS EFGH
U drugoj, trećoj i četvrtoj skupini slova su poredana abecednim
redom — u prvoj skupini nisu. Podvucite prvu
skupinu da biste je označili kao različitu.
Između tri, od dolje navedene četiri skupine slova, postoji
određena sličnost. Podvucite skupinu koja se razlikuje od
ostale tri.
KABC KEFG LOPR KUVZ
Tri skupine počinju slovom »K«. Trebalo je podvući treću
skupinu.
Evo još jednog primjera. Podvucite skupinu slova koja se
po nečem razlikuje od ostale tri.
EGHI MPRS HJKL TVZŽ
Trebalo je podvući drugu po redu skupinu. Između slova
»M« i »P« je razmak od tri slova.
Problemi koje treba rješiti slični su ovima. U svakom redu
treba pronaći i podvući skupinu koja se po nečemu razlikuje
od ostale tri.
AAAB
HGFE
SŠTT
EFGI
AAAM
OPRS
IJKI
GHIK
AAAR
MRVZ
FGHF
JKLM
AATV
VUTŠ
OPRO
RSŠV
(7) MEMORIJA (m)
PREPOZNAVANJE LIKOVA
Pažljivo pogledajte ove likove tako da ih možete prepoznati
kad ih opet vidite.
Kraj lika kojeg ste prepoznali stavite oznaku
polje.
u prazno
Na isti način pogledajte ove likove, tako da ih možete prepoznati
među likovima na idućoj stranici.
U stvarnom testu na slici ima dvadeset likova koje treba
prepoznati u skupini od šezdeset likova narisanih na posebnom
listu.
PRVO I ZADNJE SLOVO
Svakom predmetu dolje pridružen je broj. Broj pridružen
riječi kutija jest 66, broj pridružen riječi stolica je 21 i
tako redom. Od vas se traži da se sjetite broja svakog predmeta.
Na idućoj stranici imena predmeta napisana su drugim
redom. Kraj svakog predmeta napišite njegov broj.
Ako vam pisanje može pomoći da bolje zapamtite, možete
parove prepisati u prazna polja na desnoj strani. Pažljivo
čitajte i nastojte upamtiti dok vam se ne kaže da prestanete.
Počnite odmah. Ne čekajte ni na kakav znak.
Predmet Broj Predmet Broj Predmet Broj
kutija 66
stolica 21
lepeza 92
svjetiljka 77
Ne okrećite ovu stranicu.
Predmet
Stolica
svjetiljka
kutija
lepeza
Broj
21
U prvom redu napisan je odgovarajući točan broj. Nadopunite
stupac. Počnite odmah.
Stvarni test sadrži petnaest parova predmet-broj.
IMENA
U svakom redu dolje napisano je po jedno ime i po jedno
prezime. Imena treba upamtiti tako da se, kad vidite prezime,
možete sjetiti imena. Na idućoj su strani napisana
samo prezimena i to redoslijedom različitim od ovoga ovdje.
Od vas se traži da dopišete imena.
Ako vam, pri pamćenju, pomaže pisanje, možete imena
i prezimena prepisati u prazna polja na desnoj strani. Počnite
odmah. Reći će vam se kada da prestanete.
Ime Prezime
Zdenka Cerić
Ivan Plećaš
Vera Ivezić
Ante Kovač
Ime Prezime
U prvom redu, uz prezime je napisano odgovarajuće ime.
Dopunite stupac.
Prezime
Ivezić
Cerić
Kovač
Plećaš
Ime
Vera
U stvarnom testu treba upamtiti dvadeset imena i napisati
ih uz odgovarajuća prezimena.
3
Bistro je dijete odraslo
Danas rezultati testova inteligencije, kojima je podvrgnut
velik broj djece u dobi od jedanaest godina, često
odlučuju o njihovu budućem zanimanju, ili utječu na
njihov život na neki drugi način. S pravom se možemo
pitati koliko vrijede rezultati takvih testova, tj. možemo
li se na njih osloniti kad je u pitanju djetetova
budućnost. Ovaj vrlo važan problem bitno se razlikuje
od problema kojim se obično zamjenjuje, a taj je pronalaženje
korelacije između inteligencije i profesionalnog
uspjeha za danu grupu. Navest ću nekoliko primjera koji
će ovu razliku bolje objasniti (često se događa da je i
psiholozi zanemare). Pretpostavimo da smo, u vojsci,
podvrgli testu inteligencije tisuću kandidata za oficirski
čin. Nakon toga sve smo ih poslali u OCTU* na vježbu.
Neki će tamo otpasti, a neki će nastaviti sa školovanjem.
Vezu, odnosno korelaciju, između testovima izmjerene
inteligencije i uspjeha u OCTU možemo lako
izračunati, pa stoga i odrediti mogu li ti testovi poslužiti
za predviđanje uspjeha u OCTU.
Uzmimo sada drugi primjer. Pretpostavimo da smo testirali
inteligenciju sinova vojnih oficira. Bili su to dječaci
od oko šest godina, a njihovi su ponosni roditelji
željeli da im sinovi uspiju u vojnoj karijeri. Pretposta-
* OCTU — kratica za Officer Cadets Training Unit, u prijevodu
Jedinica za obučavanje oficira-kadeta (prim. prev.).
vimo također, a to je i vrlo vjerojatno, da su se sva djeca,
kasnije, odlučila za vojnu karijeru i da su, nakon
ponovnog testiranja, upućena u OCTU (drugi put su
dječaci testirani neposredno prije odlaska u jedinicu).
Test kojem su bili podvrgnuti u dobi od šest godina može
poslužiti za predviđanje rezultata tog drugog testa, a
isto tako i za predviđanje uspjeha u OCTU. Ako se
kvocijent inteligencije ove djece nije u međuvremenu izmijenio
(između dva testa prošlo je prosječno četrnaest
godina), tada je očito, da su za predviđanje uspjeha u
OCTU, oba testa jednako vrijedna (jer u biti daju
jednake rezultate).
No ako se kvocijent inteligencije iz godine u godinu
mijenja, tada na temelju rezultata koje smo dobili testiranjem
šestogodišnjaka, nećemo moći predvidjeti ni rezultate
koje će na testovima postići dvadesetogodišnjaci,
kao ni njihov uspjeh u OCTU. Ako je kvocijent inteligencije
konstanta, tada je mjerenje nečije inteligencije
(pomoću testa inteligencije), u danom trenutku, i određivanje
odnosa njegove inteligencije prema inteligenciji
ostalih iste dobi, u stvari isto što i predviđanje tog odnosa
u budućnosti. No ako kvocijent inteligencije i nije
konstantan, testovi inteligencije mogu se koristiti za određivanje
odnosa nečije inteligencije prema inteligenciji
ostalih koji pripadaju istoj dobnoj skupini. Dobivena
mjera tada, naravno, vrijedi samo za dani trenutak, tj.
rezultat testa inteligencije ne može biti indikator budućih
uspjeha ili neuspjeha. Stoga je važno utvrditi koliko
je kvocijent inteligencije konstantan.
Mnogim ljudima takvo istraživanje izgleda nepotrebno,
štoviše suvišno. Navikli su slušati da se kvocijent inteligencije,
tijekom života, ne mijenja, pa da stoga i ne
treba praviti razliku između testova, koje ćemo radi lakšeg
snalaženja, zvati testovima za mjerenje inteligencije
i testova za predviđanje inteligencije. Na žalost, dokazi
nas upućuju u suprotnom smjeru. Dokazi su dobiveni na
temelju većeg broja eksperimenata među kojima su Dearbornov
i Rothneyev već klasični. Velike skupine djece
testirane su svake godine iznova deset godina uzastopce,
pa su se tijekom tog razdoblja mogle promatrati eventualne
promjene kvocijenta inteligencije. Na temelju tridesetak
takvih studija doneseni su slijedeći zaključci:
Korelacija između rezultata dvaju uzastopnih testiranja
izravna je funkcija među testiranjem proteklog vremena.
Kod vrlo pouzdanog i dobro konstruiranog testa,
kao što je to na primjer Stanford-Binetov test (vjerojatno
najčešće upotrebljavan test inteligencije) možemo očekivati
da će korelacija između rezultata dvaju uzastopnih
testiranja biti 0,95, ako je među testiranjem prošlo nekoliko,
a najviše tjedan dana. Ako između testiranja prođe
cijela godina, korelacija će pasti na 0,91, a ako prođu
dvije godine, na 0,87. Sa svakom daljnjom godinom
korelacija opada za 0,4, tako da će nakon tri godine
iznositi 0,83, nakon četiri 0,79, a nakon deset godina
svega 0,55. Kad se radi o predviđanju, korelacija od 0,55
izrazito je slaba. Predviđanje koje bi se temeljilo na
slučajnosti, tj. na bacanju dinara, bilo bi slabije za svega
10 posto. To baš nije sjajan rezultat.
Uzgred treba napomenuti da je raspon dobnih skupina,
za koje vrijede ove brojke, prilično ograničen. Za
dobnu skupinu šestogodišnjaka predviđanje je znatno
netočnije od onog na kojeg ukazuju brojke, a na temelju
testiranja djece koja još nisu navršila dvije godine
ne može se baš ništa zaključiti o inteligenciji koju će
ona posjedovati kao odrasli ljudi. Situacija je nešto bolja
za dobnu skupinu tro- i četverogodišnjaka, ali su koeficijenti
tako maleni da su u praksi neupotrebljivi. Sve u
svemu, testiranje inteligencije prije navršene šeste godine
(ili najmanje pete), trebalo bi izbjegavati jer može
kod roditelja pobuditi uzaludnu nadu ili nepotreban
strah. S druge strane, razumno je očekivati da će nakon
navršene petnaeste ili šesnaeste godine života, testiranje
dati prilično točnu procjenu razvoja inteligencije
čak i za idućih trideset ili više godina. Ocjenjuje se, da
se nakon razdoblja adolescencije, a uz uvjet da ne dođe
do tjelesnih ozljeda središnjeg živčanog sustava, može
očekivati korelacija od 0,8.
Može li se, racionalizacijom ovih podataka, dobiti neka
vrsta opisne hipoteze? Anderson je pokazao da je to
moguće, a vidjet ćemo da njegove ideje daju opaženim
činjenicama razuman okvir. Zamislimo djetetove sposobnosti
kao neki fond koji raspolaže određenim iznosom
funti ili dolara. Tijekom djetinjstva, kako se inteligencija
razvija, u fond se ulaže novac, tako da je u času
kad dijete postaje odraslo, on pun. Pretpostavimo da djetetove
sposobnosti, ili rječnikom naše analogije, količinu
novca u fondu, možemo točno izmjeriti. Tada pretpostavka
o konstantnosti kvocijenta inteligencije zahtijeva
da količina novca koju svake godine uplaćujemo u fond
(a koja odgovara povećanju djetetovih sposobnosti) također
bude konstantna veličina proporcionalna iznosu koji
se u fondu već nalazi. Tako će, na primjer, djeca koja
su u času testiranja u svojem fondu imala 20, 60 ili 120
novčanih jedinica, fondu svake godine dodavati respektivno
2, 6 i 12 jedinica.
Druga je mogućnost da povećavanje fonda za svaku
godinu nije ni u kakvom odnosu prema već postojećem
fondu. To znači da se može dogoditi da dijete s malim
fondom svoj fond poveća za veći iznos od djeteta s velikim
fondom. Izgleda da se upravo to događa, čime bi
se mogli objasniti i opaženi rezultati.
Dok je dijete veoma maleno i sposobnosti su mu ograničene,
pa vrijednost prirasta fonda može, po apsolutnoj
veličini, biti jednaka veličini samoga fonda. No ako
su te dvije veličine (fond i prirast fonda) međusobno nezavisne,
tada je očito da na temelju veličine fonda dvogodišnjeg
djeteta ne možemo predvidjeti veličinu fonda trogodišnjaka
(prirast fonda može biti velik i nepoznat
iznos). S rastom djeteta raste i njegov fond sposobnosti
pa veličina prirasta, u odnosu na veličinu fonda, biva
sve manje i manje značajna. Kad dijete doraste do adolescencije,
tj. kad postane mladi momak ili djevojka,
fond je pun i više mu se ništa ne dodaje. Budući da
prirast sposobnosti u odnosu na fond sposobnosti, postaje
zanemarivo malen, inteligenciju koju će dijete imati
kad odraste predvidjet ćemo tim točnije čim je dijete
u času mjerenja inteligencije starije.
Iz ovog se razmatranja vidi da postojeći testovi inteligencije
zasnovani na pretpostavci konstantnosti kvocijenta
inteligencije mogu vrlo točno izmjeriti intelektualne
sposobnosti u danom trenutku. Pokušamo li, međutim,
pomoću njih predvidjeti buduće uspjehe male djece, rezultat
je više nego slab. Stoga se sam od sebe nameće
zaključak da su za mjerenje sadašnjih djetetovih sposobnosti
i za predviđanje njegovih budućih sposobnosti
potrebna dva testa — jedan za određivanje veličine fonda,
a drugi za mjerenja najvjerojatnije veličina njegova
prirasta.
Problem je težak i složen. Želimo li ocijeniti sadašnju
djetetovu inteligenciju, dovoljno je da dobivene rezultate
usporedimo s rezultatima druge djece iste dobi. No želimo
li odrediti kolika će njegova inteligencija biti za
deset godina, moramo, na početku i na kraju tog desetgodišnjeg
razdoblja, izmjeriti inteligenciju čitave jedne
dobne skupine. Jasno je da je to teže i administrativno
i financijski. Ipak, to je učinjeno i dobiveni su određeni
nedvojbeni rezultati. Zadaci prvog testa inteligencije
koji prilično dobro mjere djetetovu inteligenciju u
danom trenutku nisu prikladni za mjerenje pokazatelja
njegove buduće inteligencije. I obratno: zadaci koji ne
daju gotovo nikakve informacije o djetetovoj sadašnjoj
inteligenciji mogu dati vrlo točne informacije o njegovoj
budućoj inteligenciji. Iz toga se vidi da je moguće
sačiniti testove koji će predvidjeti kolika će
biti djetetova inteligencija za, recimo, deset godina, no
oni će se podosta razlikovati od testova kojima se služimo
danas — većina današnjih testova mjeri inteligenciju
u sadašnjem trenutku. Vidimo da nas mit o konstantnosti
kvocijenta inteligencije lako može zavesti na
pogrešan put. Predvidjeti nečiju inteligenciju u budućnosti
zamašniji je pothvat no što su to zamišljali pioniri
na polju psihologije. Da bi se moglo s izvjesnim pouzdanjem
reći koliki će kvocijent inteligencije imati mali Ivica
kad odraste i da li će Marica i kao odrasla žena biti
mentalno defektna, trebat će u istraživanja uložiti još
mnogo truda i napora.
S ovakvim prigovorima lako se može i pretjerati. Očito
je da su današnji testovi inteligencije na području
određivanja inteligencije odraslih i starije djece sasvim
zadovoljavajući, kao i to da nisu prikladni za određivanje
inteligencije djece između šest i deset godina. Za
djecu mlađu od šest godina oni su posve neupotrebljivi.
Unatoč tim nedostacima, bit će zanimljivo pogledati barem
jednu studiju provedenu s ciljem predviđanja budućnosti
velike skupine veoma inteligentne djece. Terman
i njegovi suradnici mjerili su njihovu inteligenciju
na početku eksperimenta da bi zatim pratili njihov razvoj
tijekom dvadeset i pet godina. Pri ocjenjivanju te
studije treba imati na umu, da su testovi kojima su se
služili bili jedni od prvih, i uglavnom inferiorni testovima
kojima se služimo danas. U njima dolaze do izražaja
sve složenosti i poteškoće o kojima sam upravo govorio.
Čitalac će se možda iznenaditi kad vidi da je
svim teškoćama usprkos i pomoću neistesanog oruđa
kojim su se znanstvenici služili prije četvrt stoljeća, dobivena
točna prognoza budućnosti te velike skupine izrazito
darovite djece.
Terman si je stavio u zadatak da otkrije mentalne i
fizičke crte karakteristične za intelektualno natprosječnu
djecu kao i osobine njihove ličnosti. Također je želio
vidjeti u kakav se tip odraslog čovjeka razvija tipično
darovito dijete. Različitim postupcima, između 250 000
školske djece odabrano je 1500 djece, koja su po svojem
kvocijentu inteligencije, spadala u vrhunskih jedan posto.
Kvocijent inteligencije svakog odabranog djeteta iznosio
je najmanje 140, a najveći je imala jedna djevojčica
(više od 200). O djeci je sakupljen i velik broj najrazličitijih
podataka. Njihovi su roditelji ispunili upitnik
od dvanaest stranica te odgovorili na pitanja o razvoju
svoje djece, okolnostima njihova rođenja, načinu
hranjenja, dobi u kojoj su progovorili i prohodali, bolestima
koje su preboljeli, o njihovim nervnim simptomima,
eventualnoj kod kuće dobivenoj poduci itd. Sličan
upitnik s pitanjima o napredovanju i ponašanju djece
u školi, ispunili su i učitelji djece. Svako je dijete temeljito
liječnički pregledano te su prikupljeni podaci o njegovu
vidu, sluhu, ishranjenosti, držanju tijela, stanju zubala,
neurološkom stanju, radu srca i pluća itd. Izvršeno
je trideset i sedam antropoloških mjerenja, a svako je
dijete podvrgnuto i trosatnom testiranju u školi stečenog
znanja. Slika je upotpunjena ispitivanjem karaktera
i specifičnih interesa, podacima o knjigama pročitanim
u razdoblju od dva mjeseca kao i ocjenom sredine
u kojoj je dijete raslo (dobivenom od znanstvenih suradnika
na terenu).
Iako su pri odabiranju oba spola imala jednake šanse,
dječaci su brojčano nadmašivali djevojčice u omjeru
115:100. Terman energično niječe postojanje pristranosti
prilikom testiranja. Inače, s priličnom sigurnosti
možemo ustvrditi da dječaci nisu, u prosjeku, intelektualno
superiorni djevojčicama. To je pokazano i velikim
brojem komparativnih studija iz kojih se također može
zaključiti da je u dječaka raspon inteligencije veći nego
u djevojčica, tj. među njima ima više vrlo bistrih ali i
vrlo tupih pojedinaca. Ovu tvrdnju potkrepljuju i istraživanja
koja je Thomson vršio u Škotskoj na slučajnim
uzorcima populacije iste starosne dobi. Gotovo se uvijek
pokazalo da su kolebanja u inteligenciji veća u dječaka
nego u djevojčica. S tim je u skladu i opće poznata činjenica
da među muškarcima ima više genijalnih i više
mentalno defektnih pojedinaca nego među ženama, premda
bi se to moglo jednako dobro objasniti i povijesnim
i društvenim razlozima.
Nema komentara:
Objavi komentar