Za volju jednoobraznog načina izražavanja nazvat će-mo činjenicu da jedan nagon ne može biti zadovoljen uskratom, mjeru koja utvrđuje tu uskratu zabranom a stanje koje ta zabrana uzrokuje oskudicom. Zatim će-mo u našem sljedećem koraku među oskudicama razliko-vati one koje pogađaju sve i takve koje ne pogađaju sve već samo grupe, klase ili same pojedince. One prve su najstarije: sa zabranama koje ih prate kultura je započe-la prije tko zna koliko tisuća godina smjenjivati iskon-sko animalno stanje. Na naše iznenađenje otkrili smo da su te zabrane još uvijek djelatne i da još uvijek tvo-re srž neprijateljstva prema kulturi. Nagonske želje koje pod njima stradavaju iznova se rađaju sa svakim djete-tom; postoji klasa ljudi, neurotičari, koji već na te us-krate reagiraju asocijalnim ponašanjem. Takve su nagon-ske želje, incest, kanibalizam i ubilački poriv. Doima se neobično kada čovjek te želje, u odbacivanju kojih izgle-da da su svi ljudi jedinstveni, dovede u vezu s onim dru-gima oko čijeg se ispunjenja ili uskrate vodi tako živa borba u našoj kulturi, no psihološki je to posve oprav-dano. Ni kultura se prema tim najstarijim nagonskim željama nipošto ne odnosi na jednak način; izgleda da je samo kanibalizam u potpunosti zabranjen i da je, osim u analitičkom razmatranju, posve prevladan; snagu in-cestne želje još možemo osjetiti u zabrani a ubojstvo na-ša kultura pod određenim uvjetima još uvijek vrši, pa čak i zapovijeda. Možda nam predstoji takav razvoj kul-ture u kojemu će se i druge želje čije zadovoljenje je danas još sasvim moguće pokazati jednako neprihvatlji-vima kao što je sada kanibalizam.
Već u tim najstarijim odricanjima od nagona javlja se jedan psihološki činilac koji svoje značenje zadržava i u svim kasnijim odricanjima. Nije točno da ljudska duša od najdavnijih vremena nije doživjela nikakav razvoj i da je za razliku od napredaka u znanosti i tehnici danas još ista kao na početku povijesti. Jedan vid tog napretka du-še možemo ovdje dokazati. On leži u onom pravcu našeg razvoja u kojem se izvanjska prisila postepeno pounutru-je tako što posebna duševna instancija, čovjekov Nad-Ja, tu prisilu preuzima među svoje unutrašnje zapovijedi. U svakog djeteta možemo vidjeti kako se odvija proces je-dne takve preobrazbe posredstvom koje ono tek postaje moralno i socijalizira se. To učvršćenje Nad-Ja predsta-vlja visoko vrijedan psihološki posjed kulture. Osobe u kojih je taj proces izvršen od neprijatelja kulture posta-ju njeni promicatelji. Što je veći njihov broj u nekom kulturnom krugu tim je sigurnija ta kultura, tim prije se ona može odreći izvanjskih sredstava prisile. Mjera tog pounutrenja veoma je različita kada se radi o zabranama pojedinih nagona. Za spomenute najstarije zahtjeve kul-ture izgleda da je pounutrenje, ukoliko ostavimo po stra-ni neželjeni izuzetak neurotičara, u mogućoj mjeri posti-gnuto. No taj se odnos mijenja okrenemo li se drugim na-gonskim zahtjevima. Čovjek tada s iznenađenjem i zabri-nutošću otkriva da se najveći broj ljudi pokorava dotič-nim kulturnim zabranama samo pod pritiskom izvanjske prisile, dakle samo tamo gdje se ta prisila može ostvariti i tek tako dugo dok u njima izaziva strah. To vrijedi i za takozvane moralne zahtjeve kulture koji su za sve određeni na jednak način. Ovamo pripada i najveći dio onoga što smo saznali o moralnoj nepouzdanosti ljudi. Beskonačno mnogo kulturnih ljudi koji bi se užasavali ubojstva i incesta ne uskraćuju si zadovoljenje svoje gramzljivosti, svojih agresivnih strasti, svoje seksualne pohote ne propuštajući da lažju, prijevarom i klevetom naškode drugim ljudima ako pritom mogu ostati nekaž-njeni i to je zacijelo od davnina, tokom mnogih kulturnih vijekova, uvijek bilo isto.
U ograničenjima koja se odnose samo na određene dru-štvene klase nailazimo na grube i nikada osporene od-nose. Može se očekivati da te zapostavljene klase zavide povlaštenima na njihovim povlasticama i da će sve uči-niti kako bi se oslobodile tog, samo njima nametnutog viška u oskudijevanju. Tamo gdje to nije moguće učvr-stit će se trajna mjera nezadovoljstva unutar te kulture koja bi mogla voditi opasnim pobunama. Ako se međutim jedna kultura nije uzdigla iznad toga da zadovoljenje jednog broja njenih pripadnika ima za pretpostavku tla-čenje drugih, možda većine, što je slučaj u svim suvreme-nim kulturama, onda je shvatljivo da ti potlačeni razvija-ju intenzivno neprijateljstvo prema kulturi koju svojim radom omogućuju ali u čijim dobrima imaju isuviše mali udio. U tom slučaju ne može se od potlačenih očekivati neko pounutrenje kulturnih zabrana, oni, štoviše, nisu spremni priznati te zabrane i čak teže razaranju same te kulture i po mogućnosti ukidanju njenih pretpostavki. Neprijateljstvo prema kulturi u ovih je klasa toliko oči-gledno da se kraj njega previdjelo ono, prije latentno ne-go stvarno, neprijateljstvo povlaštenih društvenih sloje-va. Nije potrebno reći da jedna kultura koja tako velik broj svojih pripadnika ostavlja nezadovoljenima i prisi-ljava ih na pobunu niti ima izgleda da se trajno održi, niti to zaslužuje.
Mjera pounutrenja kulturnih propisa — popularno i ne-psihološki rečeno: moralni nivo pripadnika — nije jedino duševno dobro koje uzimamo u obzir pri ocjenjivanju je-dne kulture. Pored toga tu je i njen posjed u idealima i umjetničkim djelima, tj. zadovoljenjima zadobivenim na njima.
Čovjek će tek odveć lako biti sklon da u psihički po-sjed jedne kulture ubroji njene ideale, tj. ocjene o tome koja su postignuća najvrednija i kojima od njih se po-najviše teži. Isprva izgleda kao da su ti ideali ono što određuje djela kulturnog kruga; no stvarni je tok doga-đaja bio drukčiji; ideali su se izgrađivali na prvim dje-lima, omogućenim zajedničkim djelovanjem unutrašnje nadarenosti i vanjskih odnosa jedne kulture i ta prva djela ideal je zatim zadržao kako bi osigurao njihovo nastavljanje. Zadovoljenje koje ideal poklanja sudionici-ma kulture narcističke je dakle prirode i počiva na pono-su zbog već uspjelog postignuća. Da bi se to zadovolje-nje upotpunilo, potrebna mu je usporedba s drugim kul-turama koje su se posvetile drugim djelima i razvile dru-ge ideale. Zahvaljujući tim razlikama svaka kultura pri-svaja si pravo da omalovažava druge. Na taj način kul-turni ideali postaju povod razdvajanjima i neprijateljstvi-ma između različitih kultura, što se najjasnije očituje među nacijama.
Narcističko zadovoljenje na kulturnom idealu također pripada onim moćima koje se uspješno suprotstavljaju neprijateljstvu prema kulturi koje se javlja unutar je-dnog kulturnog kruga. Ne uživaju samo povlaštene kla-se u dobrobitima te kulture. Potlačeni također mogu ima-ti udjela u njima jer im pravo da preziru one koji ne pripadaju toj kulturi pruža obeštećenje za poniženje u njihovom vlastitom krugu. Čovjek je doduše bijedan, du-govima i ratnom službom izmučen plebejac, ali zato je on Rimljanin i može sudjelovati u zadaći da se ovlada drugim nacijama i da im se propišu zakoni. Ali to poisto-vjećenje potlačenih s klasom koja njima vlada i koja ih iskorištava samo je dio jednog većeg sklopa. S druge strane, oni mogu s njima biti afektivno povezani i uspr-kos neprijateljstvu u svojim gospodarima mogu vidjeti svoje ideale. Da nisu postojali takvi u osnovi zadovolja-vajući odnosi ostalo bi neshvatljivo kako su se tolike kulture uspjele tako dugo održati usprkos opravdanom neprijateljstvu velikih masa ljudi.
Druge je vrste zadovoljenje koje sudionicima jednog kulturnog kruga pruža umjetnost, premda ona u pravilu ostaje nepristupačna masama koje su zauzete iscrpljuju-ćim radom i nisu uživale nikakav osobni odgoj. Umjet-nost nudi, kao što smo odavno naučili, zamjenska zado-voljenja za najstarija kulturna odricanja koja još vijek najdublje osjećamo i stoga bolje od ičeg drugog djeluje na pomirenje sa žrtvama prinijetim za nju. S druge stra-ne, njene tvorevine uzdižu osjećaje poistovjećenja toliko potrebne svakom kulturnom krugu dajući povoda zaje-dničkom doživljavanju visoko vrednovnih osjeta; ali one služe i narcističkom zadovoljenju jer predstavljaju-ći dostignuća posebne kulture, na upečatljiv način opo-minju na njene ideale.
Ali možda najvažniji dio psihičkog inventara jedne kul-ture još nismo spomenuli. To se njene, u najširem smi-slu religijske predodžbe koje ćemo kasnije opravdati, dru-gim riječima njene iluzije.
Nema komentara:
Objavi komentar